Deratizacija miševa
Na području naše zemlje živi više vrsta miševa.U slobodnoj prirodi se često možemo susresti s različitim poljskim i šumskim miševima kao što su patuljasti miš, miš bodljaš, prugasti poljski miš, žutogrli miš, obični šumski miš, kućni miš. Treba imati na umu da su miš humkaš, žutogrli šumski miš i patuljasti miš, dinarski voluhar i puhovi koje nalazimo u prirodi i seoskim okruženjima zakonom zaštićene vrste.
Miševi su, kao i drugi glodavci vrlo znatiželjne i inteligentne životinje, stoga je ponekad potrebno s njima se nadmudrivati, posebno ako su duže vremena prisutni u prostoru. Majstori su u skrivanju te ih se često otkrije kada je populacija već poprilično velika, a pri tome im pomaže i veličina i građa tijela koja omogućava da se provuku kroz rupe veličine svega 6 mm. Svaki napad miševa je drugačiji, ovisno o namjeni prostora u kojeg su prodrli. No uvijek su prisutni isti tipični znakovi njihove prisutnosti. Najtipičniji znak je izmet. Na početku infestacije izmet se pronalazi sporadično, a zatim sve češće i u sve većim količinama na putevima kojima se kreću. Miševi izmet izgleda kao peleta veličine 3 – 8 mm. Jedan miš dnevno izbaci 60 – 80 takvih fekalnih peleta u danu. Također prisutnost miševa u nekom prostoru karakterizira i jak miris urina koji im služi i za orijentaciju. Tim mirisom obilježavaju puteve do izvora hrane, ali i prema njemu prepoznaju vlastitu obitelj. Što je miris intenzivniji, to se može sa većom sigurnošću tvrditi da je infestacija poprilično jaka.
Obzirom na urođeni instinkt glodanja, vrlo često se vide tragovi zagriza u obliku dva paralelna utora razmaknutih 1 – 2 mm. Kako im se na putu često nađu i različiti električni kablovi, često ih pregrizaju i time uzrokuju različite štete, kvarove pa čak i požare.
Kako prolaze gotovo uvijek istim putem, u prostoru se mogu vidjeti mrlje koje ostavlja krzno. U kontaktu sa podom i zidom, mast sa tijela i čestice prljavštine ostaju na površinama i «podmazuju» stazu, odnosno put od gnijezda do izvora hrane i vode.
Najčvršći dokaz prisutnosti miševa u kući je pronalazak živih ili mrtvih jedinki i naravno gnijezda. U tri tipična slučaja se miševi mogu primijetiti danju, a to su: nedostatak hrane, ometanje gnijezda ili vrlo ozbiljna infestacija. Obzirom da su jako dobri penjači, gnijezdo mogu saviti bilo gdje u prostoru. Zauzet će bilo kakav miran kut u blizini izvora hrane. Obzirom da nema ograničavanja broja gnijezda na nekom području, a samo jedan par miševa proizvede 4 do 6 legala godišnje, te u svakom leglu 4 do 8 mladih, kroz godinu dana se populacija miševa ako se ne suzbija može popesti do brojnosti od 2000 jedinki.
U objektima se najčešće zadržavaju dvije vrste kućnog miša – Mus musculus musculus i Mus musculus domesticus.
