Dezinsekcija trčaka
Trčci su noćni grabežljivci koji žive u tlu, grmlju ili kori drveća, a hrane se različitim insektima, a veće vrste i puževima i glistama.U srednjoj Europi živi 85 porodica trčaka sa oko 750 vrsta, dok je u svijetu opisano preko 36 000 vrsta. Najraširenije su vrste porodica Cicindelinae, Brachininae i Omophroninae. Kod nas se također može pronaći veći broj jedinki kukaca ove skupine, no, obzirom na onečišćenje okoliša ali i zbog neznanja i neprepoznavanja kako same vrste tako i njihove važnosti za naš okoliš, postaju sve rjeđa vrsta kako u svijetu tako i kod nas.
Preko dana zadržavaju se ispod kamenja i ostataka biljnog pokrivača u vrtovima. Ovisno o vrsti, životne navike su im različite pa tako primjerice vrsta Calosoma spp. hranu (crve) traži među granama različitog grmlja, Dromius spec. živi ispod kore drveća i tamo lovi različite insekte, a vrsta Amara spec. je isključivi biljojed. Mnoge vrste kao što su Pristonychus spec., Broscus spec., Clivina spec. ili Dyschirius spec. žive u tlu.
Kada se govori o trčcima, potrebno je imati na umu da su ovi insekti korisni, te ukoliko njihova prisutnost ne predstavlja smetnju Vašem objektu, odnosno, nalaze se u vrtu, daleko od objekta, nije ih potrebno suzbijati. Obzirom da su to insekti koji ne ulaze u objekte, njihova prisutnost ne ugrožava ljudsko zdravlje.
Trčci se često mogu naći uz rubove vrtova, polja, šuma, poljskih puteva. Neka istraživanja su pokazala da u vrtu trčci pojedu do 10 crva i/ili kukuljica leptira dnevno, te do 10 puževa golaća tijekom godine. Kako bi lakše pojeli i probavili plijen, nakon što ga ulove, u njega izbacuju probavne sokove koji ga omekšavaju.
U proljeće trčci polažu jaja iz kojih se razvijaju grabežljive larve crne boje. Larve se presvlače 2 puta presvlače tijekom ljeta, te se u jesen zakukulje. U povoljnim klimatskim uvjetima (topla jesen – «bablje ljeto») moguće je da se još iste godine iz kukuljice izlegne nova jedinka. Ako uvjeti nisu povoljni, ostaju u stadiju kukuljice do proljeća.
Veličina trčaka varira od vrste do vrste, pa tako Paratachys micros naraste do svega 1,7 mm dok recimo Procerus gigas može doseći i dužinu 70 mm.
U prosjeku se veličina trčaka kreće u rasponu od 12 – 42 mm, pri čemu prevladavaju manje vrste. Mnoge vrste trčaka za život trebaju posebne životne uvjete i okruženje. Obzirom na ljudske aktivnosti, njihova staništa su reducirana, čime su pogođene najviše velike vrste trčaka.
Ono što je zajedničko u graži svih vrsta trčaka su tri para nogu građenih u pet dijelova, te specijalne antene građene od jedanaest dijelova položene sa strane glave. Prsne ploče su čvrsto sraštene te se izvana često vidi samo jedna tanka, fina linija na toraksu. Noge su im prilično duge u odnosu na tijelo, a kod mužjaka je karakteristično da je prednji par nogu vrlo raširen. Kod većine vrsta krila su sraštena te ne mogu letjeti. Osnovna boja je crna, koja kod mnogih vrsta ima metalni sjaj.
KADA SUZBIJATI TRČKE
Kako se većini ljudi insekti gade ili ih se boje, a trčke vrlo često «prepoznaju» kao crne žohare (Blatta orientalis), ukoliko se ugnijezde u blizini Vašeg poslovnog ili stambenog prostora, potrebno je napraviti dezinsekciju kako se Vaši klijenti ili posjetioci ne bi osjećali neugodno. Najčešće ih se suzbija uz rubove objekata, posebice ako postoji zelena okućnica ili kamena staza oko njega. Obzirom da se preko dana trčci skrivaju ispod kamenja i lišća, vjerojatno će im prostor uz fasadu Vašeg objekta biti vrlo privlačan. Kako ne bi stvarali materijalnu štetu na Vašem objektu, potrebno ih je ukloniti, odnosno izvršiti vanjsku dezinsekciju oko objekta.
