Faraonski mrav - Monomorium pharaonis L.

Faraonski mrav smatra se jednom od najopasnijih mravljih vrsta.

Potječe iz tropskih i suptropskih krajeva odakle se proširio po cijelom svijetu. U Europi može prezimiti zahvaljujući dobro grijanim zgradama. Naseljava topla mjesta na kojima je prosječna temperatura iznad 26°C. Prehrana ove vrste je raznolika, no preferiraju šećere, meso i krv.

Specifično je za ovu vrstu da u jednoj koloniji može biti i do 2000 kraljica uz mnoštvo radilica.
Radilice su kod ove vrste vrlo male – od 1,7 do svega 2,3 mm ravnomjerne žućkasto-crvenkaste boje. Mužjaci su veličine 2,8 do 3 mm, crnosmeđe boje i svjetložutim ticalima i nogama. Kraljica može narasti od 3,5 do 4,8 mm, smećkastožute je boje s nešto tamnijom glavom i zatkom.

Prema Petersenu i Buschingeru ženke faraonskog mrava počinju nesti jaja već nakon šest do devet dana po izlijeganju.

Kod mužjaka i kraljica se prije oplodnje razvijaju krila. Obzirom na veličinu vrlo ih je teško uočiti stoga i ne čudi da se infestacija otkriva tek kada zbog veličine kolonije radilice u potrazi za hranom izlaze iz gnijezda u velikom broju.

Osnivanje kolonija kod ove vrste je vrlo uspješno zahvaljujući izgradnji dodatnih gnijezda – satelitskih legla. Oplođene ženke tako lutaju po zgradi i uz pomoć radilica osnivaju nova gnijezda čime se infestacija i površina kretanja kolonije znatno povećava. Obzirom da vole topla i vlažna mjesta, gnijezda rade duboko u zidovima, dvostrukim podovima odnosno stropovima, toplinskim stanicama... pri čemu prednost daju okolici raznih cjevovoda, raspuklinama u zidovima, različitim šupljinama i rascjepima. No ono što je najbitnije kod odabira mjesta osnivanja novog legla je blizina vode. Infestacija se širi sistemom cjevovoda (toplovod, vodovod, plinovod...), elektroinstalacijama.... no, infestacija se može širiti i uz ljudsku pomoć i to ambalažom, hranom za kućne ljubimce, namirnicama, rubljem iz praonice (primjerice u bolnicama)... Pri širenju uvijek odabiru najsigurnije puteve i ekološke niše koje im osiguravaju dovoljne količine hrane i vode.

Različite studije su pokazale da obzirom na njihovu brojnost, ovi mravi mogu biti vektori različitih zaraznih bolesti kao što su salmonela, streptokoki, stafilokoki... u jednom istraživanju je dokazano da mogu prenositi sljedeće bakterije: Enterobacter agglomerans, Enterococcus faecalis, Enterococcus faecium, Gemella haemolysans, Klebsiella pneumoniae pneumoniae, Streptococcus acidominimus iStaphylococcus lugdunensis. U bolnicama mogu prenositi i uzročnike bolesti visokootporne na lijekove, te biti uzročnici različitih alergijskih reakcija. Ukoliko uđu u električne aparate, mogu izazvati vrlo veliku štetu uzrokujući kratke spojeve i uništavanje kablova.

Ova web stranica koristi kolačiće